Temperature padaju i do -15, a samo u Zagrebu je više od 2000 beskućnika

Dok temperature idu u dvoznamenkasti minus teško je ne zapitati se kako to podnose oni koji nemaju topli dom. Mile Mrvalj je aktivist i predsjednik udruge Fajter, te pomaže najugroženijoj skupini – beskućnicima, ali razumije koliko je zima za njih opasna jer je i sam bio primoran godinama živjeti na ulici:

"Živjeti samo jedan dan u ovakvim uvjetima je pakao, zamislite čitavu zimu ili čitavu godinu... To je animalan život, to nije život gdje čovjek ima dostojanstvo."

Kaže Mile, smrtni se slučajevi događaju svakodnevno jer prihvatilišta i boravišta ne mogu primiti osobe koje su psihički nestabilne: "Jer naravno kad živite u takvim životnim okolnostima prvo što ljudima ode je psiha."

Hrvatska mreža za beskućnike jedno je od mjesta u Zagrebu koje daje dnevni smještaj potrebitima.

Karla Šneperger iz Hrvatske mreže za beskućnike kaže: "Danas i jučer smo podijelili nekoliko vreća za spavanje, korisnik se zahvalio i rekao da mu je to pomoglo provesti ovu noć, inače ima neke dvije dekice i kada sam ga pitala gdje spava rekao je na željezu, međutim, nije htio ići u detalje."

Oko dvije tisuće je beskućnika samo u gradu Zagrebu, a jedan od problema je: "Upravo to što je sve spušteno na jedinice lokalne i regionalne samouprave. Država je smatrala da je to njihov posao na neki način i dala povjerenje njima. Imamo 13 velikih gradova i županija koje se te zakonske odredbe ne drže", napominje Olja Družić Ljubotina, iz Studijskog centra socijalnog rada.

Studijski centar je s institutom Ivo Pilar i Hrvatskom mrežom za beskućnike provelo istraživanje koje je pokazalo da je problem u nepovezivanju resora – posebno zdravstva i socijalne skrbi.

"I tu je negdje bila sugestija da se napravi nekakva premosnica između bolnice i prihvatilišta da bi se ti ljudi mogli negdje izliječiti kako bi mogli doći u neki smještaj za beskućnike", kaže Družić Ljubotina.

Pomoćnica pročelnice za socijalnu zaštitu Grada Zagreba Iva Prpić rekla je: "Grad Zagreb se zaista trudi, ima široku mrežu i prihvatilišta i prenoćišta, dnevnih boravaka, čak je prošle godine osnovana i prva stambena zajednica. Pitanje integracije zdravstvenih usluga i socijalne skrbi je vječito pitanje I mi svi koji radimo u sustavu trudimo se integrirati usluge tih odvojenih stava."

Što kažu iz resornog ministarstva?

Iz ministarstva ističu da za svako pravo ili uslugu koju nude osoba mora dati pristanak. Marija Penava Šimac iz Službe za socijalne naknade (MROSP) kaže: "Najčešće i nama se događa ta situacija da mi smatramo da bi za određenu osobu bilo primjereno da prihvati određenu uslugu ili određeno pravo, međutim osoba ne želi dati svoj pristanak i tada su nama zapravo vezane ruke i ne možemo, jer bi kršili temeljna ljudska prava, ne možemo na silu osim ako osoba ne ugrožava život i zdravlje sebe i drugih."

Saša Sanković jedan je od njih. On kaže – to mu je draže od Velike Kosnice: "Pa ljepše mi je, osjećam se slobodnije i sportski i jednostavno na to drukčije gledam kad sam sam u vreći za spavanje, jel', u prirodi, a drukčije bi gledao na to da sam u prihvatilištu."

Mile Mrvalj iz iskustva tvrdi – iz pakla beskućništva čovjek se ne može izvući sam. To je velika stigma, često slama duh i tjera ljude u depresivna stanja i sklonost opijatima.

"Kad bi svi mi imali malo više dobre volje i shvatili da su to ljudi, da su to ljudska bića, pa zar ti nije žao kad vidiš napuštenog psa, mačku na ovoj zimi i želiš joj pomoć, a kamoli ljudskom biću."

Kaže Mrvalj – malo dobre volje – I sve bi bilo bolje.